4 razloga zašto je krunica najbolje duhovno oružje za muškarce

Ponekad se pobožnost prema Gospi može činiti stranom muškarcima katolicima. Dok sam odrastao, katkad bih subotom rano ujutro znao zateći svoga oca u molitvi krunice (molio ju je u miru dok smo mi ostali spavali) ili bih primijetio da je svoju prekrasnu krunicu odložio na stoliću za kavu. Bio sam blagoslovljen njegovim primjerom. Znam za primjere drugih muškaraca čiji su očevi držali svoju krunicu u ormariću na poslu (probajte pronaći katoličkog vatrogasca koji nema kod sebe krunicu ili medaljicu nekoga sveca) ili u nekom od džepova, kako bi povremeno zastali i probirali njezina zrnca. Ali kako onim muškarcima koji nisu „čuli“ ili „vidjeli“ objasniti da je krunica uistinu pobožnost za muškarce?

1. Krunica je zaklon. Današnja kultura nameće vjernicima strah da će biti predstavljeni kao dvoličnjaci (svi znamo kako je Isus volio dvoličnost…). Unatoč svojim slabostima, važno je biti u istini sa samima sobom, s onim što mogu i u što vjerujem. Bolje je ponekad biti ponizan i prizeman, nego objavljivati ili prikazivati lažnu sliku o sebi kao velikom svecu. Problem je u načelu autentičnosti – plemenitoj vrlini – koje može biti poput dvosjeklog mača. Kada nemamo čvrste temelje, možemo potonuti. Nismo svi pozvani biti veliki svjedoci vjere, propovjednici ili mučenici – ali pozvani smo biti vjerni. Krunica nam pruža strukturirani program koji nam omogućava da izgradimo temelj naše vjere u tajni našeg srca, kako bismo, kada navale oluje, mogli biti snažni u onome što jesmo.

2. Krunica nas oprema za duhovni boj. Činjenica jest da je duhovni život boj. Katekizam Katoličke Crkve kaže: „Molitva je milosni dar i odlučan odgovor s naše strane. Ona uvijek podrazumijeva napor. Veliki molitelji Staroga saveza prije Krista, kao Majka Božja i sveti s Njim uče nas: molitva je boj. Protiv koga? Protiv nas samih i protiv Napasnikovih zamki, koji sve čini da čovjeka odvrati od molitve, od jedinstva s njegovim Bogom. Čovjek moli onako kako živi, jer i živi onako kako moli. Ako neće postojano djelovati po Duhu Kristovu, ne može ni postojano moliti u njegovo ime. “Duhovna borba” novoga života kršćana nedjeljiva je od molitvene borbe.“ (2725) Sveti Pavao kaže: „Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništva, protiv Vlasti, protiv upravljača ovog mračnog svijeta, protiv zlih duhova po nebesima“ (Ef 6,12). Kako bismo bili stameni u vjeri moramo biti „zaodjeveni oružjem svjetlosti“ (Rim 13,12)! Dominikanski redovnici nose krunicu na lijevoj strani, strani na kojoj su prije vitezovi nosili mač. U duhovnom boju, molitva je jedino oružje i mora biti korištena neprestano. Pobožnost krunice je preobrazila život talijanskog odvjetnika iz 19. st. Bartola Longa koji je bio zarobljen okultizmom te je često pomišljao na samoubojstvo. Bez ikakve sumnje, privrženost molitvi krunice će nam pomoći da nadvladamo zlo koje nas neprestano napada. Napasti i grijesi na koje nailazimo u 21. st. nas ne posjeduju, jer krunica obećava najveću pobjedu ikad izvojevanu: pobjedu života i svjetla nad grijehom i smrti.

3. Krunica obogaćuje naš kontemplativni život. Kao što vole popravljati stvari u kući, rješavati krizne situacije na poslu ili dizajnirati i graditi, muškarci vole i kontemplirati nad problemom. Negdje sam već čuo da tijekom vremena odvojenog za molitvu ljudi trebaju očistiti svoj um od svih misli, kako bi bili u potpunosti fokusirani na Boga. Ovo mi se čini neprirodnim. Moje mi iskustvo govori da Bog želi da pred njega stavimo sav naš nered i prljavštinu života, da to ne skrivamo pred njim. Ovo nam govori o prekrasnoj stvarnosti kršćanstva – o Utjelovljenju – činjenici da se Bog spustio u naš svijet kako bi ga posvetio i pridigao ga sebi. Otajstva krunice nas potiču na razmišljanje o vlastitom životu i istovremeno nam pružaju mogućnost da prikažemo naše borbe Gospodinu. Dok razmišljamo o otajstvima krunice suobličujemo naše živote s Kristovim životom. Moleći krunicu, Gospodin se probija kroz naša kamena srca i otvara mjesto za Njega. Kroz molitvu krunice On će nam progovoriti o problemima u našem životu.

4. Isus nam je tako rekao. Još od vjeronaučnog štiva iz drugog razreda znam da Isus daje odgovor na većinu pitanja. Bez ulaženja u velike teološke rasprave, možemo jednostavno reći: muškarci trebaju moliti krunicu zato što nam je On tako rekao. S križa se Isus obraća svetom Ivanu i kaže: „Evo ti majke“ (Iv 19, 27). Ta zapovijed ne odnosi se samo na svetog Ivana, već i na sve nas. Sudjelovati, imati udjela, primati i davati: to je zapovijed. Kroz Marijino posredovanje pod križem i kroz molitvu krunice, Isus omogućava da se bogatstvo milosti, koje je povezano s Bezgrešnim začećem njegove Majke, slije na nas. Na nama je da je potražimo i susretnemo.

O. Patrick Mary Briscoe | www.catholicexchange.com

Prijevod: Nenad Palac | Bitno.net